Ljeta 2009. izraelski neuroznanstvenik Henry Markram predložio je na TED konferenciji u Oxfordu da će u deset godina izgraditi potpunu simulaciju ljudskog mozga unutar superračunala.
Markramova ideja o razumijevanju biološke inteligencije kopiranjem njenih oblika temelji se na dugoj tradiciji koja seže do španjolskog anatomista i nobelovca Santiaga Ramóna y Cajala.
Cajalov način gledanja na neurone postao je prizma kroz koju su znanstvenici proučavali funkciju mozga i nadahnuo velike tehnološke napretke.
Umjetne neuronske mreže koje se danas često koriste u dubokom učenju možda bi se bolje nazivale “neural-ish”.
Unatoč sličnostima, većina umjetnih neuronskih mreža nije poput mozga, ali istraživači još ne razumiju zašto oba sustava rade tako dobro kao što rade.
Znanstvenici traže univerzalnu teoriju inteligencije koja vrijedi i za biološke sustave i za umjetne, ali umjesto toga imaju zbunju detalja.
Jedanaest godina i 1,3 milijarde dolara nakon što je Markram predložio svoj simulirani mozak, nije doprinio osnovnim spoznajama o proučavanju inteligencije.
Čak i ako neuroznanstvenici ponovno stvore inteligenciju vjerno simulirajući svaku molekulu mozga, neće pronaći temeljne principe kognicije.
Moguće je da umjetni modeli uopće ne moraju oponašati mozak, ali najbrži način razumijevanja inteligencije vjerojatno je učenje principa biologije.
Izvor
