(Autor fotografije Demetri Mouratis via Flickr)
Suprotno uvriježenom mišljenju, osobno sam uvjeren da današnji web prilično snažno zatupljuje ljude, odnosno svoje korisnike, a što nije bio slučaj sa internetom prije weba.
Isto se može reći i za vozače automobila. Kad imaš doslovno sve na automatici onda ni približno nisi vozač kao nekad kad nije bilo servo volana, a ni servo kočnica, dok se mrtvi kut provjeravao okretom glave.
Ovdje bi želio razriješiti jedan česti misterij – web nije internet, nije nikad bio, a vjerojatno nikad ni neće biti. Trpanje je to jabuka i krušaka u istu košaru koju slušam skoro svakodnevno.
Internet
Internet je najlakše opisati kao mrežu svih mreža. Internet kao takav ne postoji u nekom fizičkom obliku kojeg bi uzeli u ruke ili pokazali prstom i rekli to je internet.
Ne postoji neko mjesto gdje se nalazi centar interneta.
Mi smo dio interneta, dakle svaki korisnik je dio interneta onog trenutka kada fizički (žičano ili bežično) svoje računalo spaja na tu mrežu – on nije internet, on je dio interneta.
Još jedna zabluda, koju sam i sam radio, internet nije imenica, internet nije ni naziv nekog tijela, oblika, neke fizičke opipljive pojave te ga je kao takvog neispravno pisati velikim početnim slovom.
Internet je prilično stara mreža. Prvi tragovi interneta idu u daleke pedesete godine prošlog stoljeća. Možda je nama najpoznatija mreža u ono vrijeme bila ARPANET, pokrenuta 1969. godine, a koja je povezivala UCLA sa sveučilištem Stanford.
Sami pojam internet je uvedeni 1974. godine kada je i krenulo definiranje TCP/IP protokola koji je opisivao paketnu komunikaciju između dva klijenta, računala, a koristeći mrežu koja ih međusobno povezuje – internet. TCP/IP protokol je službeno prihvaćen 1982. godine.
Prva komercijalna upotreba interneta je krenula 1990. godine kad su se ujedno pojavili i novi igrači na poslovnom tržištu – internet provideri.
Ako je internet pojam koji opisuje mrežu koja objedinjuje sve ostale mreže u jednu cjelinu, a s ciljem povezivanja klijenata odnosno korisnika mreže, onda se čak može uzeti u obzir i tvrdnja da je internet znatno stariji i da seže još u Viktorijansko razdoblje kada se masivno širila telegrafska mreža.
Dakle što je na kraju internet? Najlakše je internetom opisati sve što podrazumijevamo pod pojmom online. World Wide Web, torrenti, mobilne mreže, email poruke, aplikacije i protokoli za pametne telefone, dakle sve što je dio te globalne mreže je internet.
Za internet je bitno da ima takozvanu otvorenu međusobnu komunikaciju. Internetom se ne smatra mreža koju vi imate doma, a koja nije dio velike mreže već služi kao vaša interna mreža. Takozvani LAN (Local Area Network) nije dio interneta, barem ne do onog trenutka dok ne otvorite vrata korisnicima interneta. U tom slučaju vaša mreža postaje dio velike mreže – interneta.
WWW – World Wide Web
World Wide Web je jedan dio interneta kojeg možemo nazvati aplikacijom, programom, alatkom za korištenjem dijela interneta.
Razlog za poistovjećivanje pojmova World Wide Web i internet leži u činjenici što je od devedesetih godina prošlog stoljeća najčešći način korištenja interneta upravo takozvani www.
1989. godine su u CERN-u Tim Berners-Lee i njegovi kolege kreirali prve web stranice koje su međusobno bile vezane hiperlinkovima. Protokol koji se koristio za komunikaciju dviju stranica je HTTP odnosno Hypertext transfer protocol kojeg možete primijetiti u adresama današnjih web stranica – http://www.buzz.hr
Idemo malo raščlaniti ovaj tip adrese koji je svima poznat, a vjerujem da su rijetki oni koji znaju što predstavlja pojedini dio.
Dakle HTTP govori da se komunikacija sa određenom lokacijom vrši putem HTTP protokola. Nadalje imamo WWW, koji se danas može, ali i ne mora koristiti, a označava da se radi o World Wide Web “dijelu” interneta. BUZZ je sami naziv adrese, a HR predstavlja zemaljsku lokaciju, odnosno državu u kojoj se nalazi odnosno na koju se referira dotična adresa. Fizički smještaj vaših stranica nije definirani i ne može se definirati na osnovu ove adrese. Primjerice ovaj blog ima .hr adresu, ali se fizički nalazi u Njemačkoj.
World Wide Web pregledavamo takozvanim web preglednicima, popularno nazvanim browserima kao što su Internet Explorer (možda sami naziv zbunjuje jer se radi o web pregledniku, a ne internet pregledniku), Mozilla Firefox, Google Chrome… To su aplikacije koje služe za komunikaciju između web stranica koje se baziraju na HTTP protokolu.
Da skratim, World Wide Web je sve ono na internetu što možemo pregledavati web preglednicima.
Email, aplikacije za pametne telefone, FTP, Usenet, komunikacije poput Skype, Gtalk odnosno instant messaginga nisu World Wide Web jer koriste drugačije protokole komunikacije.
Google i Facebook
Ovo posljednje razmišljanje je zaista produkt ljudske, otvoreno ću reći, pomalo zatupljenosti modernim servisima na interntetu, odnosno World Wide Webu.
Google je pretraživač WWW stranica. On pretražuje dakle stranice na HTTP protokolu, ne pretražuje mobilne mreže, ne pretražuje FTP, ne pretražuje instant messaging komunikaciju koji jesu dio interneta, ali nisu dio World Wide Weba.
Facebook pak je servis društvene mreže koja je dio World Wide Weba. Dakle jedna aplikacija unutar aplikacije unutar interneta.
Stoga kad čujemo poistovjećivanje Facbooka, Google te Interneta doista nam mora padati mrak na oči.
Za kraj ću se poslužiti jednom već postojećom paralelom koja opisuje međusobni odnos Interneta i World Wide Weba.
Ako internet zamislimo kao more, onda je World Wide Web velika flota brodova koja plovi tim morem. Google je jedan logistički odjel na jednom od brodova koji u svakom trenutku zna gdje se što nalazi diljem cijele flote. Facebook pak je samo jedan od većih brodova te flote, ali ni u kom slučaju to nije brod u kojem je i Admiral flote.
Jel jasnije?
22 Responses
Odgovori
« Važno je zvati se Tomislav Visual.ly – sati bezuvjetne zabave uz infografike »
nek si nam rekao
Neko je morao. Ovo bi trebalo uvesti kao uvjet pismenosti.
Palac gore, plus, ocjena 5, share, ištasvevećima.
Nisam stručnjak za pravopis, ali koliko mi je poznato, stoji slijedeće:
Postoji Internet kao globalna mreža; kao sto postoji Zemlja kao planeta. To je vlastita imenica i piše se velikim slovom.
I postoji internet kao gradivna imenica, kao sto postoji zemlja. Može se pisati “imam internet” i sl. i u tom je pitanju gradivna imenica. Kad se opisuje Internet kao (jedinstveni) fenomen, tu treba koristiti veliko početno slovo.
Za razliku od (jednog) Interneta, postoji mnogo intraneta (lokalnih mreža, LAN-ova) te je stoga intranet opća imenica koja se piše malim početnim slovom.
“Imam internet” je samo fraza, i to prilično netočna, koja kaže da netko ima pristup internetu.
Kao što sam dolje također naveo, postoji jedno čovječanstvo koje se sastoji od rasa, naroda i pojedinaca, i sve to se piše malim slovom.
Pravopisni priručnik ima 8 stranica o pisanju riječi malim ili velikim slovom, i nigdje nema nijedno opravdanje za pisanje riječi internet velikim slovom, osim iz poštovanja.
Ideja o pisanju velikim slovom dolazi od sličnog problema u engleskom jeziku, ali kod nas je to nešto drugačije jer nemamo gramatičke članove.
Zemlja je u prvom slučaju naziv planete, jel? Zemlja, Sunce, Mjesec, Jupiter…
Internet nije naziv nekog tijela, nečeg opipljivog, kako veliš gradivna je imenica i meni logično pisati malim slovom.
Intranet i internet su po pitanju gramatike isto – grupa nekih mreža.
Nisam ni ja stručnjak za pravopis, a ponajviše u našem jeziku koji je toliko kompliciran i podložan promjenama.
Pošto radim s lektorima pouzdano znam da se po važećem HR pravopisu internet piše malim slovom!
u pravu si tomislave. ti nisi strucnjak za pravopis. covjek ti je gore sve fino objasnio.
a i opservacija ti je pogresna. internet postoji kao opipljivo tijelo, sastavljeno od kablova racunara, servera, routera.
Nisam, naravno, nije ni MT stručnjak, a vidim i ti koristiš malo slovo, jel?
Mislim da je moja opservacija dobra, internet nije opipljivo tijelo, ako se ne slažeš, volio bih naravno prodiskutirati o tome. Ne govorim da sam 100% u pravu, ali daj neki argument.
A možda je autor zaboravio navesti odakle mu gornja fotografija za ovaj članak? Izvorna je fotografija (http://www.flickr.com/photos/dmourati/4339076820/) objavljena pod Creative Commons Noncommercial Attribution (http://creativecommons.org/licenses/by-nc/2.0/) licencom.
Nisam siguran spada li ovaj način upotrebe pod komercijalni, ali zasigurno se uz fotografiju mora navesti njeno porijeklo/ime autora.
U pravu si John, moj bed…ispraviti ću to
Internet je vrlo opipljiv i krivo je tumačenje da je to nešto imaginarno. To će ti potvrditi svaki mrežaš. Druga stvar je to što je internet prilično velik i pojedincu nesaglediv.
Tvrdnja: “World Wide Web, torrenti, mobilne mreže, email poruke, aplikacije i protokoli za pametne telefone, dakle sve što je dio te globalne mreže je internet.” također ne drži vodu. Svi gore navedeni servisi i protokoli koriste internet kao platformu i nikako nisu internet.
Da rezimiram: internet je jedna velika mreža sačinjena od svih elemenata koji su potrebni za egzistenciju jedne mreže (routeri, switchevi, dns serveri, konverteri, kablovi i još koje što). Znači, vrlo konkretna i opipljiva okolina.
Sve stoji Pero, u pravu si…malo sam nezgrapno naveo da je sve ono internet, oni koriste platformu interneta.
Pokušao bih povući možda malo nezgrapnu paralelu, al nadam se ću dočarati misao – kuća je građena od cigala, cementa, pijeska, drva. Cigla nije kuća, cijeli sustav pravilno posloženih elemenata, ajmo reći, nazivamo kućom. Kuća se piše malim slovom. Istog sam stajališta po pitanju interneta – s gramatičke strane, jer odatle krenula rasprava.
Dalo bi se raspravljati da li je internet opipljiv ili nije opipljiv, nikako ne tvrdim da je to nešto imaginarno, nisam to nigdje naveo, ali ako slučajno jesam demantiram sam sebe po tom pitanju. Ruter je opipljiv, kabel je opipljiv, bežični internet već nije nama opipljiv element interneta.
Mislim da je pravilnije, naravno to je moje mišljenje i stajalište, internet sagledati kao pojam za jednu globalnu mrežu, kao pojam-temelj raznih vrsta komunikacija i kao takav, pojam, on nije opipljiv u cjelini. I da imamo prste veličine Mjeseca opet bi bilo nemoguće pokazati tim prstom i reći to je internet – a možda i možemo jer ćemo ukazati na mrežu u obliku geoida…hm…navelo me ovo sad malo dublje na razmišljanje….
Ne, internet nije opipljiv, barem ne po onom čime se on smatra. Zamislimo da u jednom trenutku radi pola tog opipljivog “interneta” i onda se opali druga polovica, a ta koja je dotad bila aktivna se ugasi. Da li bi to bio isti internet ili drugi? To je apstraktan pojam kao jato ptica, ptice jesu opipljive, ali jato nije kao jato, nego samo kao pojedine ptice. A što se tiče veličine slova, kakvim slovom se piše čovječanstvo? (i da li je opipljivo)
Internet je itekako opipljiv. Još je prošle godine netko malo gricnuo kablove backbone-a švedske Telie i pola Europe je bio napola odsječeno od ostatka mreže. Dakle, neki kreten u bageru je malo zakačio jedan deblji svjetlovod i to se debelo osjetilo na Internetu; ergo, Internet je jako opipljiv, a može mu se i fizički naštetiti ako se dirne u backbone infrastrukturu…
dobro zboriš, gricnuo je kabel, nije gricnuo internet :)
Internet jest imenica! Kako ne bi bila?! Ovaj internet, im. m.r. jd.
Tragedija je da se većina komentatora našla pametovat o tome piše li se internet malim ili velikim slovom. U kurac i ljudi!
Bravo Buza na članku!
praf’ po hrvacki :)
Ne vidim ja tu neku veliku tragediju. Tragedija bi bila da se povela rasprava o tome dali fejs zaunima manje ili više od 50% interneta.
Osim toga Niče, ti si se našao pametovat o pametovanju u komentarima, pa se možeš svrstati među nas :D
Nice, nice! :) Fino si to razložio. I nikad nije suvišno ponoviti da se internet piše malim slovom. Kosa mi se diže na glavi svaki put kad vidim da netko piše velikim slovom. Pitam se zašto onda i ‘telefon’ ne pišemo velikim slovom. ;)
A to možda neki onako iz poštovanja :) Vi Internetu…
I onda se ja čudim kada mi friško sa FER-a dođe studentica koja se ne može načuditi da kako može biti web stranica bez “www” u imenu, kada se šire ovakve “teorije”:
” Nadalje imamo WWW, koji se danas može, ali i ne mora koristiti, a označava da se radi o World Wide Web “dijelu” interneta.”.
www u adresi http://www.buzz.hr je samo ime servera a ne oznaka da se radi o “World Wide Web “dijelu” interneta.”. Najčešće je riječ o aliasu ili virtualnom serveru na (u ovom primjeru) buzz.hr ali i dalje je to samo ime, kao pero, marko ili mordor.
Čak ako je http://www.buzz.hr alias na buzz.hr ako se u konfiguraciji web servera stavi da se javlja baš na http://www.buzz.hr, samo će se na to ime/adresu i odazvati. I obratno, ako se web serveru kaže da je buzz.hr, ignorirat će sve upite za http://www.buzz.hr.